Šećer je ozbiljna droga koja izaziva ovisnost na isti način kao alkohol i heroin. Iako je šećer za sve ljude vrlo opasan, mnogi ga mogu povremeno konzumirati u umjerenim količinama bez tragičnih posljedica. No, kod osoba koje su razvile ovisnost o šećeru, radi se o vrlo ozbiljnom zdravstvenom problemu. Šećer utječe na osjetljivu kemiju mozga tako što ometa supstance koje nas smiruju i daju nam osjećaj zadovoljstva. Šećer i drugi brzi ugljikohidrati, kao i alkohol, smanjuju spontane osjećaje unutarnjeg zadovoljstva i umjesto toga stvaraju jaku, često kompulzivnu ovisnost koja traži stimulaciju izvana, u obliku šećera, hrane, ili drugog stimulansa.
Možemo povući paralelu između šećera i alkohola. Mnogi ljudi piju alkohol, ali nisu svi ovisnici. Većina povremeno popije čašu alkohola i nemaju s tim nikakvih problema, međutim ovisnik o alkoholu ne može uzeti samo jednu čašu, on nastavlja piti bez kontrole. Tako je i sa šećerom – mnogi mogu povremeno pojesti nešto slatko, jedan kolač, malo torte ili čokolade bez da ih to vuče na još. Međutim, ovisnik o šećeru ne može uzeti ”samo malo”, već gubi kontrolu i pojede cijelu čokoladu, cijelu vrećicu bombona, cijelo pakiranje keksa ili nečeg sličnog. Ovisnost znači gubitak kontrole nad konzumacijom i pojavu apstinencijske krize prilikom uzdržavanja. Droga, bilo da je u pitanju šećer, alkohol, cigarete, narkotici ili drugo, konzumira se u sve većoj mjeri zato što je opijatski sustav mozga poremećen i potrebne su sve veće količine za postizanje istog učinka. Konzumaciju ove droge prati nezadovoljstvo, kajanje, anksioznost i obećanje “nikad više”, ali potreba koja stalno nastaje, jača je od svega. Ovdje se ne radi o lošem karakteru, nego o promijenjenoj kemiji mozga. Ako djeci dok su mala često dajemo šećer, pripremamo u njihovom mozgu podlogu za razvoj drugih ovisnosti u odrasloj dobi zato što se radi o istom opijatskom sustavu. Šećer je vrlo ozbiljna droga koja može izazvati dugoročne štetne posljedice na naše zdravlje.
Šećer je otrov koji uništava tijelo na mnoge razne načine, a ipak nitko ne upozorava na njegovu štetnost. Na kutiji cigareta stoji natpis “pušenje ubija”, a šećer nam se bez upozorenja nudi na svakom koraku i prisutan je svuda. I što je najgore, ne nalazi se samo u kolačima, keksima i drugim slatkišima, već je skriven i tamo gdje ga uopće ne očekujemo, u tzv.“zdravim” namirnicama, kao što su voćni jogurti, pahuljice za doručak, sušeno voće, voćni sokovi i sl. Šećer se dodaje u kečap, majonezu, umake, dresinge, suhomesnate proizvode, začine. Šećer se krije u deklaracijama pojedinih proizvoda i pod imenom glukozno-fruktozni, škrobni ili kukuruzni sirup, što su jeftinije varijante šećera kojima prehrambena industrija puni svoje proizvode. Šećera ima i u tjestenini, krumpiru, kruhu i drugim škrobastim namirnicama bogatim ugljikohidratima, jer se škrob u tijelu pretvara u glukozu i u našem tijelu izaziva isti štetni učinak kao i obični šećer. Sanna Ehdin, neovisna znanstvenica s doktoratom iz imunologije, u svojoj knjizi 12 veckor till ett självläkande liv (Dvanaest tjedana do samoiscjeljenja) navodi koja štetna djelovanja ima šećer na naše zdravlje:
povećava krvni tlak;
doprinosi začepljenju žila i srčano-žilnim bolestima;
doprinosi povećanju masnoća u krvi;
stvara previsoku temperaturu pri sagorijevanju u stanicama i time oštećuje antioksidante i druge vitalne supstance;
povećava izlučivanje stresnih hormona adrenalina i noradrenalina;
smanjuje iskorištavanje kalcija i magnezija koji su smirujući minerali, a njihov nedostatak utječe na loš san;
kratkotrajno stimulira izlučivanje dopamina u mozgu što trenutno povećava oštrinu i koncentraciju u razmišljanju, ali dugoročno dovodi do smanjenja količine dopamina u mozgu;
dovodi do izlučivanja serotonina i endorfina, koji trenutno djeluju smirujuće i daju osjećaj zadovoljstva, ali njihova prekomjerna konzumacija dovodi do suprotnog učinka;
djeluje na opijatski sustav u mozgu, tj. na vlastite tjelesne supstance protiv bolova, ali prevelika upotreba dovodi do povećanja bolova u tijelu;
stvara nemir i neravnotežu među signalnim supstancama u mozgu na isti način kao morfij i nikotin;
doprinosi upalnim procesima i oslabljuje imunološki sistem organizma;
muškarci postaju umorni, iritirani i agresivni;
žene postaju potištene, depresivne i bezvoljne;
djeca postaju hiperaktivna, nemirna i razdražljiva.
Procjenjuje se da je jedna petina stanovništva zapadnih zemalja ovisna o šećeru. Oni koji vole slatkiše i slatku hranu, koji ih jedu puno i često, koji vole tjesteninu i proizvode od brašna i krumpira, te stalno misle na hranu, tijelo i težinu, vjerojatno se nalaze u ovom “dobrom” društvu. Ovisnost o šećeru dovodi do deprimiranosti iz koje se teško izlazi, jer je često povezana s vlastitim obećanjima i odlukama koje se krše. Ovo može biti i nasljedno, pa ako su roditelji bili ovisni o šećeru ili su imali druge probleme s ovisnošću (alkohol, droge), moguće je od njih naslijediti ovu sklonost prema ovisnosti.
Potreba za slatkim također je i stvar navike. Ono što tijelo dobiva, to tijelo i traži, a kad se odviknemo od slatkog okusa, tijelo ga više neće ni tražiti. Najučinkovitiji način za oslobađanje od ovisnosti o šećeru je radikalna promjena prehrane i izbacivanje svega što može poticati želju za slatkim ili općenito pretjeranu potrebu za jelom. Pri takvoj odluci može nam pomoći Zelena kura koju je osmislila Bitten Jonsson, specijalistica za bolesti ovisnosti (addiction) koja se zadnjih 18 godina posvetila ovisnosti o šećeru.
Zelena kura od nas traži da iz upotrebe izbacimo svu rafiniranu hranu i da prehranu utemeljimo na čistim namirnicama, u njihovom izvornom obliku, tj. na ribi, mesu, jajima, puno zelenog povrća, orašastim plodovima, maslacu, maslinovom i kokosovom ulju. Ovakva prehrana zadovoljava nutritivne potrebe našeg tijela, zaustavlja opsesivno razmišljanje o hrani i dovodi do stvaranja normalnog odnosa prema jelu: jedemo onda kad smo gladni i u količinama koje su tijelu dovoljne.
Čim se oslobodimo ovisnosti o šećeru, stabilizira se šećer u krvi, vraća nam se bolje raspoloženje i unutarnje zadovoljstvo, poboljšava se san, smanjuje rizik od dijabetesa i drugih bolesti, gubi se višak kilograma, smanjuje rizik od gljivičnih infekcija i osteoporoze, smanjuju se prehlade i infekcije, imamo više energije i poboljšava nam se samopoštovanje. Možda ovo zadnje zvuči čudno, ali kad jedemo slatko, postajemo slabiji. Kao i droge, šećer nas razjeda i stvara prazninu iznutra, sprečava nas da se osjećamo potpunima, za razliku od čistih prirodnih namirnica koje osnažuju tijelo te donose bistrinu uma i unutarnje zadovoljstvo duha.
0 komentari:
Objavi komentar